Pravoslavna crkva i njeni vjernici 7. aprila slave jedan od najradosnijih hrišćanskih praznika – Blagovijesti.
Prema svetom pismu, to je dan kada se Bogorodici javio arhangel Gavrilo i rekao joj da je posredstvom Svetog duha u blagoslovenom stanju i da će roditi sina.
Blagovijesti spadaju u red Bogorodičnih praznika, nepokretan je praznik i crveno slovo, što znači da ne treba raditi teške poslove, a žene ne treba da šiju i peru.
Iz Ohridskog prologa:
Kada se Presvetoj Djevi navrši jedanaest godina prebivanja i služenja pri hramu Jerusalimskom, i četrnaest godina od rođenja — kada, dakle, stupi u 15-tu godinu života, saopštiše joj sveštenici, da po zakonu ona ne može više ostati pri hramu, nego treba da se obruči i stupi u brak. No, kako veliko iznenađenje za sve sveštenike bi odgovor Presvete Djeve, da je se ona posvetila Bogu i da želi ostati djevojkom do smrti ne stupajući ni s kim u brak! Tada po promislu i vnušenju Božjem prvosveštenik Zaharija, otac Pretečev, dogovorno sa ostalim sveštenicima, sabra dvanaest bezženih ljudi iz plemena Davidova, da bi jednome od njih uručili Djevu Mariju na čuvanje djevojaštva njenog i staranje o njoj. I bi uručena starome Josifu iz Nazareta, koji joj biješe i srodnik.
U domu Josifovom Presveta Djeva produži živjeti isto kao i u hramu Solomonovom, provodeći vrijeme u čitanju Svetog Pisma, u molitvama, bogorazmišljanju, postu i ručnom radu. Gotovo nikad iz kuće ne izlažaše, niti se interesovaše svjetskim stvarima i događajima. Malo je s kim uopšte govorila, i nikad bez naročite potrebe. Najčešće je u kući opštila sa dvjema kćerima Josifovim. No, kada se navrši vrijeme prorečeno Danilom prorokom, i kada Bog blagovoli ispuniti obećanje svoje izgnanom Adamu i prorocima, javi se veliki arhangel Gavril u odaji Presvete Djeve, i to, kako neki svešteni pisci pišu, u trenutku baš kada je ona držala otvorenog proroka Isaiju i razmišljala o njegovom velikom proročanstvu: Gle, djeva će začeti i rodiće sina! (Is. 7, 14).
Javi joj se Gavril u svijetlosti arhangelskoj i riječe joj: Raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom! i ostalo sve redom kako piše u Evanđelju božanstvenog Luke (Lk. 1, 26—38). Sa ovom arhangelskom blagoviješću, i sa silaskom Duha Svetoga na Djevu Prečistu, otpočinje spasenje ljudi i obnovljenje tvari. Istoriju Novog Zavjeta otvorio je arhangel Gavril rječju: Raduj se! da oznamenuje time, da Novi Zavet ima da znači radost za ljude i za svu stvorenu tvar. Otuda i Blagovijest se smatra koliko velikim toliko i radosnim praznikom.
Običaji na Blagovijesti
Na Blagovijesti se ustaje rano pa čak i u ponoć, ili barem u praskozorje, a dan je počinjao djevojačkom pjesmom. Djevojke bi uoči ovog dana nakupile suvih grančica i drva, od kojih je razbuktavana velika vatra, obično na brdu ili seoskom raskršću. Uz vatru su se veselili i muškarci i žene, a ponegdje, uz mlade, i stariji.
Bilo je uobičajeno da se vatra preskače, a vladalo je vjerovanje da će onaj ko preskoči ovu vatru biti zaštićen od ujeda zmije. Zbog vjerovanja da se na ovaj dan bude gmizavci iz zimskog sna, na Blagovijesti se nisu spominjale zmije. Ali, uoči Blagovijesti, djeca su lupala mašicama o gvozdene predmete obilazeći oko kuće, štala i tora i vikala: “Bež’te zmije i gušteri, bjež’te zmije i gušteri!”
Vjerovalo se i da se na Blagovijesti žene ne češljaju, kao i da ne valja na taj dan praviti nove opanke. Dobro je na ovaj dan umiti se u rijeci ili potoku, a Blagovijesti naročito slave žene. One koje žele da zatrudne, odlaze u crkve i manastire gdje su ikone posvećene Blagovijestima i mole se Bogorodici.
Od tog dana počinje sjetva žita i tada se iznosi sjeme na sunce. Voćari smatraju Blagovijesti najsrećnijim i najboljim danom za kalemljenje voća, a vinogradari orezuju lozu.
